hrvatski

Psihološki aspekti redovite tjelesne aktivnosti studenata fizioterapije

UVOD: Redovita tjelesna aktivnost studenata zdravstvenih studija značajna je kako zbog njenih višestruko dokazanih pozitivnih posljedica po zdravlje, tako i zato što je poželjno da budući zdravstveni djelatnici, osobito fizioterapeuti, pacijentima budu pozitivni modeli u promicanju redovite tjelesne aktivnosti. Psihosocijalni čimbenici zdravstvenih ponašanja, pa tako i vježbanja, ispituju se posljednjih 20 –tak godina u okviru različitih modela zdravstvenog ponašanja, a za ovo je istraživanje korišten Model zdravstvenih vjerovanja (Norman, 1995.). Njegova je osnovna pretpostavka da je izvođenje nekog zdravstvenog ponašanja određeno percepcijom ozbiljnosti neke bolesti i percepcijom podložnosti nastanku te bolesti, zatim percepcijom prednosti i prepreka poduzimanju određenog zdravstvenog ponašanja te percepcijom samoefikasnosti za izvođenje tog ponašanja. POSTUPAK: Na 180 studenata fizioterapije razina tjelesne aktivnosti je ispitana IPAQ – om (International Physical Activity Questionnaire, Craig i sur., 2003.), percepcija ozbiljnosti i percepcija podložnosti nastanku neke bolesti Likertovim skalama, percepcija prednosti i prepreka Skalom dobrobiti i prepreka vježbanju (Exercise Benefits/Barriers Scale, Sechrist i sur. 1985.), a samoefikasnost Upitnikom percepcije samoefikasnosti za vježbanje (Schwarzeru, 2009.). REZULTATI: 61% sudionika ima visoku, 23% umjerenu i 15% nisku raznu tjelesne aktivnosti na tjednoj bazi. Studenti su statistički značajnije tjelesno aktivniji nego studentice. Najizraženije percipirane dobrobiti od redovite tjelesne aktivnosti su poboljšanje tjelesne izvedbe i psihološka dobrobit od vježbanja. Najizraženije percipirane prepreke redovitom tjelesnom vježbanju su nedostatak obiteljske podrške i napor. Samoefikasnost za redovitu tjelesnu aktivnost je umjerena, pri čemu studenti postižu statistički značajno više rezultate u odnosu na studentice. Kao najozbiljnije bolesti općenito sudionici procjenjuju karcinome, ali smatraju da je za osobe njihove dobi koje redovito ne vježbaju, najveći rizik za kasnije obolijevanje od srčano-žilnih bolesti. Prediktori Modela zdravstvenih vjerovanja objasnili su oko 13% varijance redovite tjelesne aktivnosti.

artritis, bol, anksioznost, suočavanje

nije evidentirano