hrvatski

Provjera konvergentne i divergentne valjanosti Skale privrženosti kao stanja

Većina mjera privrženosti u odrasloj dobi operacionalizira privrženost kao stabilnu osobinu. Privremene fluktuacije u mislima, osjećajima i ponašajnim tendencijama kao procesni aspekti privrženosti, predmet su recentnijih istraživanja u ovom području. Za sada se čini kako su latentne podloge konstrukata privrženosti kao stabilne osobine i privrženosti kao stanja opisane trima analognim dimenzijama. Dimenziju anksioznosti karakterizira izražena potreba za interpersonalnom bliskošću (traženje blizine) i stalno prisutan strah od odbacivanja (briga), dimenziju izbjegavanja opisuje manjak povjerenja u druge, samodostatnost i odbijanje interpersonalne bliskosti i međuzavisnosti dok dimenzija sigurnosti obuhvaća povjerenje u druge, ugodu koja proizlazi iz prisnosti i intimnosti te vjeru da će drugi pružiti podršku u trenucima potrebe. Sukladno nedostatku mjera kratkoročnih promjena u procesima privrženosti, cilj ovog istraživanja bila je provjera konvergentne i divergentne valjanosti Skale privrženosti kao stanja (Ombla i Jurkin, 2014.). Pri tome, skala je primijenjena kod 147 studenata Sveučilišta u Zadru (20 muškaraca i 127 žena), prosječne dobi 20, 86 godina. Konvergentna valjanost Skale privrženosti kao stanja potvrđena je niskim do umjerenim korelacijama s dvjema mjerama stilova privrženosti u bliskim odnosima u odrasloj dobi. Smjer obrazaca povezanosti slijedi teorijska očekivanja prema kojima sigurnost kao faceta trenutnog stanja privrženosti pozitivno korelira sa procjenama sigurnog stila privrženosti, odnosno negativno sa anksioznošću i izbjegavanjem te procjenama stilova privrženosti u čijoj podlozi leži negativan model o drugima. Smjer povezanosti izbjegavanja kao facete trenutnog stanja privrženosti sa spomenutim varijablama upravo je obrnut. Traženje blizine također prema teorijski očekivanom obrascu korelira s ispitivanim konstruktima. Divergentnu valjanost Skale privrženosti kao stanja potvrđuju niske do umjerene korelacije s procjenama trenutnog emocionalnog stanja, anksioznosti kao stanja te preferirane samoće kao osobine. Sigurnost kao faceta trenutnog stanja privrženosti pozitivno korelira s procjenama trenutno doživljenih pozitivnih emocionalnih stanja, dok za izbjegavanje vrijedi obrnuto. Kada je riječ o korelacijama s trenutno doživljenim negativnim emocionalnim stanjima, utvrđen je obrnut smjer relacija. Procjena preferirane samoće pozitivno je povezana sa izbjegavanjem, odnosno negativno sa traženjem blizine i sigurnosti. Rezultati idu u prilog potvrdi konvergentne i divergentne valjanosti Skale privrženosti kao stanja, međutim nužne su daljnje provjere.

privrženost, procesni aspekti, valjanost

nije evidentirano