hrvatski

Percepcija bolesti i afektivne smetnje kod oboljelih od kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2

U području zdravstvene psihologije, u cilju promocije zdravlja i različitih oblika tretmana, razvijeni su brojni teorijski modeli kao naprimjer model zdravstvenoga ponašanja, razložne akcije, transteorijski i socijalno kognitivni model. Jedan od najčešće korištenih modela u zdravstvenome kontekstu jest Leventhalov model samoregulacije, poznat i kao model percepcije ili reprezentacije bolesti (Leventhal i sur, 1984). Autori smatraju da bolest ili simptom može generirati kognitivnu i emocionalnu reprezentaciju. Percepcija bolesti uključuje pet različitih dimenzija kognitivne reprezentacije bolesti: identitet bolesti ili broj simptoma koji se bolesti pripisuju, posljedice, uzroke, kroničnost bolesti, mogućnost kontrole, dok emocionalni aspekti uključuju osjećaje poput straha, ljutnje i nelagode. Cilj je ovoga istraživanja provjeriti neke aspekte kognitivne reprezentacije bolesti i njihov odnos s anksioznošću i depresivnošću kod preuhranjenih i pretilih pacijenata oboljelih od dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. U istraživanju je sudjelovalo 265 pacijenata od čega 35.5% žena i 64.5% muškaraca, prosječne dobi 62.25 godina, te prosječnog indeksa tjelesne mase (ITM) od 29.10 (prekomjerna težina). U uzorku je 33% oboljelih od dijabetesa tipa 2, dok je 67% oboljelih od kardiovaskularnih bolesti (KVB). Analizom razlika između dviju skupina pacijenata, utvrđeno je da oboljeli od KVB pripisuju više simptoma svojoj bolesti (M=4.92) u usporedbi s oboljelima od dijabetesa tipa 2 (M=3.44), te su anksiozniji i depresivniji, ali imaju pozitivnije vjerovanje o kontrolabilnosti svoje bolesti. Oboljeli od dijabetesa vjeruju u većoj mjeri u kronični tijek svoje bolesti. Veći broj simptoma koje pacijenti pripisuju bolesti, slabije razumijevanje bolesti i doživljaj više negativnih posljedica iste, zajedno s manjim osjećajem kontrolabilnosti bolesti tretmanom, objašnjavaju statistički značajan dio varijance anksioznosti kod dijabetesa tipa 2 (50%). Viši ITM, ženski spol, više negativnih posljedica bolesti, manje razumijevanje bolesti i pripisivanje manjeg broja simptoma istoj, objašnjavaju značajan dio varijance anksioznosti kod KVB-i (31.5%). Značajni prediktori depresivnosti u oboljelih od dijabetesa su percepcija većega broja simptoma i osjećaj da se tretmanom bolest ne može kontrolirati koji objašnjavaju 32% varijance, dok su viši ITM i manje razumijevanje bolesti značajni prediktori depresivnosti u KVB pacijenata, objašnjavajući značajnih 27.4% varijance. Rezultati pokazuju da postoji snažna povezanost vjerovanja o bolesti te anksioznosti i depresivnosti u oboljelih od dijabetesa i kardioloških bolesnika. Psihoedukativni kao i kognitivno-bihevioralni tretmani u kojima bi se s pacijentima radilo na promjeni neadaptivnih vjerovanja o bolesti svakako bi mogli u prevenciji simptoma depresivnosti i anksioznosti.

dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, pretilost

nije evidentirano