hrvatski

Pokušaj identificiranja zdravstvenih problema u odnosu na samoprocjenu zdravstvenog stanja učenika viših razreda osnovne škole

Zdravlje je pojam koji, unatoč definicijama Svjetske zdravstvene organizacije i lokalnih politika zdravstva (nacionalnih strategija), svaka osoba doživljava individualno, osobno i drugačije, različito s obzirom na spol, dob, osobno zdravstveno stanje i stanje zdravlja osoba u okruženju u kojem živi. Na osnovi teorija bolesti (biopsihosocijalna teorija), psihodijagnostičkih instrumenata (psihosomatski simptomi, zdravstveni lokus kontrole), zakonskih propisa (Nacionalna strategija razvoja zdravstva, Nacionalna strategija za prava djece, Zakon o pravima pacijenata), programa (Bolnice prijatelji djece), udruga civilnog društva (Društvo naša djeca), zdravstvenih institucija (primarna, sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita i zdravstveni zavodi) želi se prikazati odnos sustava prema djeci i ne/mogućnosti djece da odaberu zdravlje. Promociju zdravlja i salutogenezu javne politike zdravstva još uvijek nedovoljno promoviraju i dojam je da se „podupiru" bolesti jer daju više „koristi" (dijete ne ide u školu, a roditelj potvrđuje zdravstveno stanje). U ovom izlaganju bit će prikazani istraživanje čiji je cilj bio identificirati učenike sa zdravstvenim problemima (stanjima i bolestima) i usporediti te podatke sa samoprocjenama zdravstvenog statusa. Istraživanje je provedeno na 160 učenika viših razreda osnovne škole primjenom Upitnika psihosomatskih simptoma (PSS, Vulić-Prtorić, 2005). Prikazani su odgovori na tri dopunska pitanja Upitnika PSS: procjena vlastitog zdravstvenog statusa, težina simptoma (radi kojih može biti potreban odlazak liječniku) i uvid učenika u opće zdravstveno stanje i bolesti od kojih eventualno boluje. Oko 23% učenika navelo je da boluju od neke bolesti, uključujući alergije (16 učenika), astmu (6 učenika), šum na srcu (2 učenika), a pojedini učenici naveli su i sljedeće bolesti: alergija na pelud ; alergije i bronhitis ; alergije, astma i grčenje mišića ; astma i alergiju ; astma i anemija ; astma, alergija, konjuktivitis i dermatitis ; problemi sa štitnjačom i alergije ; bronhitis, GERB ; gastritis ; skolioza i bolovi u koljenu. Istodobno 44, 4% svih ispitanih učenika smatra da im je zdravlje odlično, 40% vrlo dobro, 15% osrednje, a 0, 6% smatra da je zdravlje loše. Zbog zdravstvenih problema liječniku se obratilo 40, 6% ispitanih. Dobiveni rezultati pokazuju nesklad samoprocjene zdravstvenog stanja i bolesti. S obzirom na to da je samo 23, 1% učenika navelo zdravstvena stanja i bolesti, očekivalo bi se da više od 44, 4% učenika procijeni svoje zdravlje odličnim. Pri procjeni vlastitog zdravlja, učenici možda ne razlikuju bolesti od prolaznih zdravstvenih stanja (prehlade, gripe, temperature). Potrebno je promovirati zdravlje i aktivnu kontrolu zdravlja sustavnim djelovanjem u dječjim okruženjima (obitelj, obrazovne i zdravstvene ustanove). Očita je potreba veće zastupljenosti psihologa u promociji zdravlja, posebice u promicanju znanja i razumijevanja zdravlja i bolesti.

djeca, zdravlje, promocija zdravlja djece

nije evidentirano