Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

»Sitni« podatci za veliki opus. Biobibliografska studija o fra Petru Runji (1938. – 2014.) (CROSBI ID 249338)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad

Botica, Ivan ; Galović, Tomislav »Sitni« podatci za veliki opus. Biobibliografska studija o fra Petru Runji (1938. – 2014.) // Modruški zbornik, IX-X/2015-2016 (2017), 121-217

Podaci o odgovornosti

Botica, Ivan ; Galović, Tomislav

hrvatski

»Sitni« podatci za veliki opus. Biobibliografska studija o fra Petru Runji (1938. – 2014.)

Petar Runje rođen je 9. svibnja 1938. u Karakašici kod Sinja. Otac Mate bio je radnik, a majka Ljuba rođ. Abram Vuletić domaćica. Pučku školu od 1945. do 1949. pohađao je u rodnoj Karakašici. Osmogodišnje je gimnazijsko školovanje 1949. počeo u Sinju, a nastavio kao sjemeništarac Trećega samostanskoga reda svetoga Franje 1950. u Splitu. Maturirao je 1958. u Zadru. Franjevački je habit obukao 1954. u gradu Krku, gdje je proveo i godinu novicijata. Teološki je studij s duljim prekidom zbog služenja vojnoga roka od 1958. do 1965. pohađao na Rimokatoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Diplomirao je 1970. godine. Svečane je redovničke zavjete 1961. položio na Glavotoku, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1964. u Zagrebu. Kao franjevac trećoredac obavljao je više služba. Najprije je bio odgojitelj sjemeništaraca u samostanu sv. Mihovila u Zadru (1965. – 1966.) i župnik u Bibinjama (1966. – 1967.). Od 1968. do 1977. u Sjedinjenim Američkim Državama djeluje kao kapelan u Pittsburghu (Pennsylvania) i Astoriji (New York). Povratkom u domovinu 1977. imenovan je tajnikom Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša (1977. – 1980.). Ponovno se nakon petnaest godina izbivanja vratio u Zadar, gdje je od 1980. do 1984. bio gvardijan samostana sv. Mihovila, a godinu dana i meštar novaka. Istodobno je fra Petar započeo s intenzivnijim zanimanjem za povijest hrvatskoga glagoljaštva, poglavito glagoljice, staroslavenskoga bogoslužja i svojih franjevaca trećoredaca glagoljaša, a poticaje je nalazio u zadarskim arhivima. Dana 9. lipnja 1989. izabran je za savjetnika u Generalnoj kuriji Trećega samostanskog reda svetog Franje (TOR). Iako se pribojavao da će zbog te službe zapostaviti svoja istraživanja o glagoljaštvu, boravak u Rimu od 1989. do 1995. plodonosno je iskoristio za proučavanje nepoznatih vrela i rijetkih knjiga u Tajnom vatikanskom arhivu (Archivum Secretum Apostolicum Vaticanum), Vatikanskoj knjižnici (Biblioteca Apostolica Vaticana), Arhivu Generalne kurije Trećega samostanskog reda svetog Franje i Knjižnici Casanatense (Biblioteca Casanatense) u Rimu. Za boravka u Zadru upisao je poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru (tada) Sveučilišta u Splitu koji završava u ratne dane, 18. lipnja 1992., obranom magistarskoga rada pod naslovom O knjigama glagoljaša u zadarskoj nadbiskupiji koncem 14. i u 15. stoljeću. Magistarski je rad objavio 1998. kao monografiju O knjigama hrvatskih glagoljaša. Na izvandoktorskom je studiju istoga fakulteta prijavio doktorsku disertaciju s temom o pokorničkom pokretu i franjevcima trećoredcima glagoljašima od 13. do 16. stoljeća. Budući da zbog objektivnih razloga nije odlučio pristupiti njezinoj obrani, rukopis je te vrijedne radnje 2001. objavio pod naslovom Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (13. – 16. st.). Povratkom iz Rima 1995. fra Petar preuzima ponuđene obveze u svojoj provinciji. Od 1997. do 2009 živi i djeluje u Ogulinu gdje je bio i gvardijan, a od 2009. do 2014. živio je u samostanu sv. Franje Asiškoga u Krku. Zadnjih je godina života poticao utemeljenje muzeja hrvatske glagoljice u Krku kojem je sjedište trebalo biti upravo u njegovu franjevačkom trećoredskom samostanu. Nakon duge i iscrpljujuće bolesti, okrijepljen svetim sakramentima i okružen subraćom u franjevačkom trećoredskom samostanu sv. Franje u Odri kod Zagreba koji je povezan s Domom za starije i nemoćne osobe Kuća sv. Franje preminuo je fra Petar Runje. Ovozemaljski je vijek završio u 77. godini života, 60. godini redovništva i 51. godini svećeništva. Pokopan je 18. prosinca na samostanskom groblju Sv. Marije na Glavotoku jer je Petar posljednjih godina pripadao krčkomu samostanskom bratstvu. Prethodno je u samostanskoj crkvi sv. Franje Asiškoga u Krku služena misa zadušnica. Fra Petar Runje objavio je više od stotinu radova i članaka u domaćim i inozemnim izdanjima te čak dvanaest znanstveno-stručnih knjiga: Prema izvorima (1990.), O knjigama hrvatskih glagoljaša (1998.), Pokornički pokret i franjevci trećoredci glagoljaši (2001.), Tragom stare ličke povijesti (2001.), Školovanje glagoljaša (2003.), Glavotok (2005.), Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku (2005.), Tragom stare ličke povijesti (prošireno izdanje, 2007.), Franjevci trećoredci glagoljaši u Ogulinu (2007.), Duhovni život na zadarskim otocima u kasnom srednjem vijeku (2008.), Branka Perković (2010.) i Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima (2012.). Svojim je prilozima podržao i izradu Hrvatskoga franjevačkog biografskog leksikona. Prije smrti predao je nekoliko radova za objavljivanje ili u tisak. Tako je u posljednjem broju časopisa Slovo (64/2014) objavljen njegov članak ''Bartol Krbavac i njegov krug'' (str. 153 – 181), u Krčkom zborniku (70/2014) Povijesnoga društva otoka Krka članak ''Franjevački hospiciji u srednjem vijeku na otoku Krku'' (str. 61-70), a nedavno je izašla i njegova knjiga Fra Šimun Klimantović u svom vremenu (2015.) kao osma knjiga niza Modruš – knjižnica ogranka Matice hrvatske Ogulinu. Također mu je nedavno objavljen članak ''Fra Stjepan Belić – priređivač Baromićeva glagoljskoga brevijara 1493. u Veneciji?'' koji je referirao na međunarodnom znanstvenom skupu Trećoredska glagoljaška tradicija u europskom kontekstu – Tertiary Glagolitic Tradition in European Context održanom upravo njegovim poticajem 2013. na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Još je nekoliko radova predao za objavu, a vrijeme će pokazati njihovu sudbinu. Fra Petar Runje je 1987. priredio drugo prošireno izdanje Imenika preminulih redovnika Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca temeljeno na prvome fra Stjepana M. Ivančića koje je 1910. objavljeno u Zadru. Od 1977. do 1980. bio je urednik Vjesnika franjevaca trećoredaca glagoljaša, a za boravka u Rimu bio je član uredništva glavnoga trećoredskoga časopisa u svijetu Analecta Tertii ordinis regularis sancti Francisci. Fra Petar Runje bio je jedan od vodećih povjesničara srednjovjekovnoga franjevaštva i glagoljaštva na hrvatskim prostorima. Kao iskusan istraživač pružao je posve originalan uvid u početke i prva stoljeća svoje redovničke zajednice čija je prošlost među najstarijima u svijetu. Najveća je vrijednost njegovih radova u tome što su u cijelosti temeljeni na nepoznatim i manje primijećenim arhivskim izvorima. S posebnim je žarom govorio o boravku u drugim svojim domovima, a to su bili Državni arhiv u Zadru, Arhiv Provincijalata franjevaca trećoredaca na Ksaveru u Zagrebu, Arhiv Generalne kurije Trećega samostanskoga reda svetoga Franje u Rimu, Državni arhiv u Veneciji i Padovi te brojni samostanski arhivi i knjižnice diljem Hrvatske. Stoga ovom prilikom moramo upozoriti da je iza fra Petra ostala iznimno vrijedna ostavština kako ona knjižna, tako još više rukopisna s kojom bi trebalo krajnje obazrivo postupati. Ona je iza fra Petrove smrti ostala u njegovu matičnom samostanu sv. Franje u Krku. Desetljećima je minuciozno skupljao franjevačku povijesnu literaturu i sitne podatke kako je volio reći za svoje arhivske bilješke i zapažanja. U rukopisu je među ostalim ostala fra Petrova Povijest Provincije franjevaca trećoredaca-glagoljaša dvadesetog stoljeća, potom Povijest franjevaca u gradu Krku (I. dio – sv. Franjo i franjevci općenito, II. dio – konventualci, opservanti) i Franjevci trećoredci u samostanu Sv. Franje u Krku (III. dio) te Marko Marulić (1450. – 1524.): zauzeti laik i pisac svjetskoga glasa (sabrani članci). Postoji i rukopis o franjevkama trećoredicama, o franjevačkom svjetovnom redu, o odnosima između trećoredaca i opservanata, rodoslovlje i povijest svoje porodice te desetci malih bilježnica s ekscerpiranim bilješkama iz zadarskih notarskih spisa 14. i 15. stoljeća i različiti navodi iz franjevačkih i drugih vrela. Zaslužni je franjevac trećoredac glagoljaš fra Petar Runje zadužio hrvatski narod svojim jedinstvenim otkrićima o hrvatskom glagoljaštvu i hrvatskom srednjovjekovlju, radeći na nepoznatim vrelima hrvatskih, vatikanskih i talijanskih arhiva s ljubavlju i tiho. Bio je dostojan nasljednik svoga subrata fra Stjepana M. Ivančića (1852. – 1925.), čije se ime s poštovanjem izgovara u njegovoj redovničkoj zajednici i hrvatskoj historiografiji. Osim što je bio vrstan povjesničar, fra Petar je kao redovnik i čovjek bio vrijedan poštovanja. Svima nama koji smo ga znali, radili i prijateljevali s njime ostaje u neizbrisivoj uspomeni, a njegovo ime – uz nas – prenosit će njegova djela. Ovaj je rad biobibliografska studija o fra Petru Runji zaslužnom franjevcu trećoredcu glagoljašu i crkvenom povjesničaru, koji je sitnim podatcima prikupljanim strpljivim radom u raznim hrvatskim i inozemnim arhivima mijenjao određena historiografska uvjerenja o srednjovjekovnom franjevaštvu i glagoljaštvu na hrvatskom prostoru. U prvom je dijelu ukratko prikazan njegov životni put, navedena su njegova objavljena djela i sudjelovanja na skupovima, prikazane su sve njegove knjige i pridodan je zaključak. U drugom su dijelu navedene pojedinačno njegove bibliografske jedinice (kao prilog budućoj cjelokupnoj bibliografiji) i faksimil njegova diplomskog rada iz 1970. godine Povijest prve hrvatske r. k. župe u Americi – Svetog Nikole u North Side, Pittsburgh (Pittsburgh 1970.).

fra Petar Runje (1938. — 2014.), biografija, bibliografija, franjevaštvo, glagoljaštvo, historiografija

Napomena: Ovaj se rad jednim dijelom temelji na Pogovoru: Ivan Botica – Tomislav Galović, Fra Petar Runje – povjesničar franjevaštva i istraživač hrvatskog glagoljaštva, objavljenom u knjizi fra Petra Runje Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima, ur. i prir. Tomislav Galović, Krk – Zagreb: Povijesno društvo otoka Krka (Krčki zbornik, sv. 68. Posebno izdanje, sv. 61.) i Provincijalat franjevaca trećoredaca glagoljaša (Biblioteka Novaja i vethaja, knj. 9), 2012., 241–263. Vrijedi istaknuti da je taj Pogovor pregledao i odobrio da se tiska sâm fra Petar, izražavajući svoje zadovoljstvo napisanim. Za ovu je priliku taj tekst prerađen i dopunjen novim podatcima, posebice za razdoblje nakon 2012. kada je prvotni bio publiciran. Usp. i Kristijan Kuhar, Mirjana Matijević Sokol, Ivan Botica, Tomislav Galović, Predstavljanje knjige fra Petra Runje Prema izvorima II. Rasprave i članci o hrvatskim franjevcima trećoredcima glagoljašima (Krk – Zagreb, 2012.) u Zagrebu, franjevački samostan na Ksaveru, 6. XI. 2012., Vjesnik franjevaca trećoredaca glagoljaša 49 (2012) 4: 14-22 ; također isto i u: Krčki zbornik 70

engleski

“Small” historical contributions for a great body of work: a bio-bibliographical study of Friar Petar Runje, TOR (1938–2014)

nije evidentirano

Friar Petar Runje (1938 - 2014), biography, bibliography, Franciscanism, glagolitism, historiography

nije evidentirano

Podaci o izdanju

IX-X/2015-2016

2017.

121-217

objavljeno

1846-419X

Povezanost rada

Povijest, Teologija