hrvatski

Tiskani i rukopisni zapisi usmene književnosti i etnografske građe Stjepana Žiže

Studija prikazuje rad Stjepana Žiže (1851–1913) na sabiranju, objavljivanju, očuvanju i popularizaciji usmene književnosti i tradicijske kulture na području Istre i na Kvarnerskim otocima, a osobito u Rovinjskom Selu u kojem je proveo veći dio života radeći kao učitelj, narodni preporoditelj i sakupljač narodne baštine. Iako se je dugi niz godina bavio bilježenjem usmene književnosti (pjesama, pripovijedaka, poslovica i zagonetaka) te etnografske građe, Stjepan Žiža nije dovoljno poznat kao zapisivač tradicijske građe. Njegova je rukopisna zbirka ipak, tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća imala relativno široku recepciju u književnim radovima Viktora Cara Emina, Vladimira Nazora i etnomuzikološkim raspravama Ivana Matetića Ronjgova. U knjizi Istarske narodne pjesme tiskanoj u Opatiji 1924. objavljen je samo dio zapisanih pjesama, a u razdoblju od 1912. do 1949. u Zborniku za narodni život i običaje nekoliko pripovijedaka, kraćih etnografskih zapisa o vjerovanjima i zbirka zapisanih poslovica. U radu se propituje uloga Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru u očuvanju, širenju i tiskanju dijela Žižine rukopisne građe, te se analizira recepcija Žižine rukopisne zbirke u književnim, etnomuzikološkim, folklorističkim i etnografskim napisima tijekom 20. stoljeća.

Stjepan Žiža (1851.–1913.), Istra, Kvarnerski otoci, usmena književnost, etnografska građa

nije evidentirano