crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 934066

Zbornik radova

Autori: Racz, Aleksandar; Marković, Suzana; Jurčić Čulina, Ivana
Naslov: „Worthless papers” – bezvrijedni znanstveni radovi koje čitaju samo autor, urednik i recenzent, a ne citira nikad nitko
( „Worthless papers” )
Izvornik: Knjiga sažetaka radova 17. konferencija medicinskih sestara i tehničara i 3. konferencija zdravstvenih profesija Obrazovanje i istraživanje za kvalitetnu zdravstvenu praksuzagreb : Zdravstveno veleučilište , 2018. 70-71 (ISBN: 978-953-6239-64-1).
Skup: 17. konferencija medicinskih sestara i tehničara i 3. konferencija zdravstvenih profesija: Obrazovanje i istraživanje za kvalitetnu zdravstvenu praksu
Mjesto i datum: Opatija, 22.-23.3.2018.
Ključne riječi: open access, citatnost, samocitiranje, znanstvena nečestitost, predatorski časopisi
( open access, citatnost, samocitiranje, znanstvena nečestitost, predatorski časopisi )
Sažetak:
Sažetak: Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, u listopadu 2017. u upisniku znanstvenika RH bilo je navedeno 23 449 znanstvenika, od kojih 15 605 s akademskim stupanjem doktora znanosti/umjetnosti, a tek je 11 481 bio izabran u znanstvena zvanja, na temelju čega se mogu smatrati znanstvenicima, prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Istodobno, Hrvatska je po izdvajanjima za obrazovanje i znanost na začelju EU-a, budući da za istraživanja i razvoj izdvajamo oko 0, 85 % BDP-a, dok je prosjek u EU-u 2, 03 %, a najrazvijenije zemlje izdvajaju više od 3 %. S obzirom na uloženo, podaci o znanstvenoj učinkovitosti u EU-u iz 2015. pokazuju da je Hrvatska bila posljednja prema rezultatima u odnosu na uloženo, mjereno JRC kompozitnim indikatorom znanstvene izvrsnosti. Zabrinjavajući su podaci o čak 31, 4 % hrvatskih autora čiji radovi nisu citirani u tri godine nakon objave publikacije (prosjek EU-a – 20 %), odnosno čak 23, 7 % autora čije radove nitko nije citirao ni 13 godina nakon objave (prosjek EU-a – 14, 4 %). Međutim još su lošiji podaci na razini cjelokupne svjetske znanstvene zajednice u kojoj 7 do 9 milijuna znanstvenika godišnje, čiji broj raste po stopi od 4, 2 % godišnje, publicira više od 2, 5 milijuna članaka (Plume, van Weijen 2014) koji se objavljuju u više od 36 000 aktivnih časopisa, čiji broj raste po stopi od 3 % godišnje. Međutim, ne samo što u svijetu nema više od 150 000 znanstvenika koji su uspjeli u kontinuitetu objavljivati po jedan rad godišnje kroz 15 godina (Ionnidas et al 2014) nego većinu objavljenih radova čine tzv. „bezvrijedni radovi” (engl. worthless papers), kojih više od 50 % nikada ne pročita više od troje ljudi: autor, urednik i recenzent (Hamilton 1990, 1991 ; Meho 2007), odnosno 82% tih radova iz humanističkog područja, 32 % iz društvenog područja, 27% iz područja prirodnih znanosti te 12 % iz područja biomedicine i zdravstva nikad nitko nije citirao (Lariviere i sur. 2009) ili je broj citata bio tek jedan ili dva (Hiltzik 2015), što u ukupnosti čak 80 % radova čini bezvrijednima (Kennedy 2017). Doda li se tome i podatak o 10 % do 36 % samocitata (engl. self-citation) (Wallace i sur. 2012), kao i praksa citiranja unutar zatvorenih grupa (engl. inter-citation), odnosno postojanje kartela (engl. citation cartels) i samocitiranja unutar pojedinih časopisa (engl. journal self- citation) u cilju pojačavanja faktora odjeka časopisa i individualnog odjeka znanstvenika, praksa citiranja radova koji nikad nisu objavljeni ili do čijeg originala autori sigurno nikad nisu došli (Webber 2016.) te podatak da je 1, 97 % znanstvenika priznalo da je najmanje jednom falsificiralo, fabriciralo ili modificiralo rezultate istraživanja, odnosno 33, 7 % se služilo upitnom istraživačkom praksom (Fanelli 2009), može se zaključiti da znanstveno publiciranje postaje samo sebi svrhom (engl. „publish or/and parish”), pri čemu kvantiteta kako broja radova tako i broja priključenih koautora (porast od 3, 2 koautora 1990-ih na 8 u 2012. ; prema NFS 2014) nadilazi kvalitetu i temeljnu svrhu znanstvene publicistike. Također, postotak radova u koautorstvu porastao je na razini svijeta sa 42 % 1990. na 67 % u 2010., uz trendove porasta broja radova s više od 50 autora, odnosno pojavu hiperautorstva s više od 1000 koautora radova (engl. hyperautorship) (STM report 2015), što sve ne pridonosi razvoju znanosti te širenju odjeka znanstvene misli, ali pridonosi širenju i samoostvarenju globalnog publicističkog tržišta koje je samo za STM područje u 2014. okretalo 25, 2 milijarde dolara (Outsell 2014).
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Prošireni sažetak (500-1000 riječi)
Vrsta recenzije: Međunarodna recenzija
Projekt / tema: ZP UNRI 3/7
Izvorni jezik: hrv
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita,Ekonomija
Puni text rada: 934066.A4-knjiga-sazetaka-1.pdf (tekst priložen 11. Tra. 2018. u 10:01 sati)
Upisao u CROSBI: Aleksandar Racz (aleksandar.racz@zvu.hr), 11. Tra. 2018. u 09:43 sati
Napomene:
Sažetak je napravljen na osnovi znanstvenog rada koji je izrađen u sklopu znanstvenog projekta ZP UNRI 3/7 kojeg podupire Sveučilište u Rijeci.



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4