Prvo se konstatira da je u knjizi “Jezik i nacionalizam” iscrpno dokazano da Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci imaju zajednički policentrični jezik i zatim se razgovara o tome kako je moguće da je potrebno dokazivati nešto tako očito. Opisuju se psihološki mehanizmi koji su doveli do problematičnog stanja. Ukazuje se na problem u školstvu i nude prvi koraci u smjeru rješenja. Navodi se da jezik ne treba čuvati od riječi koje su stavljene na spisak za odstrel, nego od normativističkih pojedinaca koji pomoću svojih purističkih zahtjeva usađuju u društvo nacionalističku matricu razmišljanja. Razgovor je vođen povodom konferencije “Tko kome krade jezik?” pa se odgovara i na to pitanje.

Sociologija,Filologija,Kroatologija