hrvatski

Samopoimanje i zadovoljstvo obitelji kao prediktori rizičnih ponašanja u adolescenciji

Cilj istraživanja bio je ispitati učestalost rizičnih ponašanja adolescenata te ispitati prediktivnu ulogu nekih aspekata samopoimanja i doživljaja obitelji u objašnjenju individualnih razlika u rizičnom ponašanju. U istraživanju su sudjelovali učenici srednjih škola te završnih razreda osnovne škole (N=361). Sudjelovanje u istraživanju je bilo dobrovoljno i anonimno, a prije prikupljanja podataka dobiveni su pisani pristanci roditelja. Primijenjeni su slijedeći mjerni instrumenti: Upitnik općih podataka, Rosenbergova skala samopoštovanja, Upitnik samoefikasnosti za djecu i adolescente (Vulić Prtorić i Sorić, 2006), Skala zadovoljstva vlastitom obitelji (Vulić Prtorić, 2002) te skraćena inačica Upitnika samoiskaza rizičnog i delinkventnog ponašanja mladih (Ručević, Ajduković i Šincek, 2007). Rezultati su pokazali da su najučestalija rizična ponašanja normativna nepoželjna ponašanja (primjerice zlouporaba alkohola ili bježanje iz škole). Stariji adolescenti u odnosu na mlađe iskazali su veću učestalost tih ponašanja kao i zlouporabe droga, dok su mlađi adolescenti, u odnosu na starije, iskazali veću učestalost nasilnih ponašanja. Spolne razlike nisu se pokazale značajnima osim kada je riječ o nasilnim ponašanjima koja su češća kod adolescenata nego adolescentica. Analiza spolnih i dobnih razlika u prediktorskim varijablama pokazala je da su mlađi učenici zadovoljniji svojom obitelji te iskazuju više samopoštovanje. Samopoštovanje su procijenili višim i adolescenti u odnosu na adolescentice. Od svih aspekata samoefikasnosti (socijalna, emocionalna i akademska), značajne su razlike utvrđene jedino u emocionalnoj samoefikasnosti, gdje su se adolescenti u odnosu na adolescentice procijenili samoefikasnijima. Kako bi se utvrdio zaseban doprinos prediktorskih varijabli rizičnom ponašanju adolescenata, provedene su tri hijerarhijske regresije čiji su rezultati pokazali da je doživljaj obitelji značajan prediktor svim oblicima rizičnog ponašanja. Pored toga, značajnim prediktorima zlouporabe droga i nasilnim ponašanjima pokazali su se školsko vladanje i akademska samoefikasnost, dok normativna nepoželjna ponašanja predviđaju dob, spol, doživljaj obitelji te svi aspekti samoefikasnosti. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem upućuju na važnost kvalitete obiteljskih odnosa i percipirane samoefikasnosti (posebno akademske) što implicira potrebu jačanja uloge i povezanosti obitelji i škole u prevenciji rizičnih ponašanja adolescenata.

samopoštovanje, samoefikasnost, obitelj, rizična ponašanja, adolescencija

nije evidentirano