hrvatski

Razlike u definicijama sreće roditelja djece s teškoćama u razvoju i roditelja djece urednog razvoja

Znanstvenici iz područja sreće slažu se da je to univerzalan, ali i specifičan konstrukt, a većina ljudi najčešće sreću opisuje kroz pojmove vezane za obitelj, ljubav, zdravlje i slično. Dosadašnja istraživanja, koja su se bavila uspoređivanjem sreće roditelja djece s i bez teškoća, većinom su kvantitativna. Nalazi su nekonzistentni: dok neka istraživanja pokazuju da je razina sreće niža kod roditelja djece s teškoćama, druga istraživanja pokazuju da te razlike nema ili je manja nego što je očekivano. Kvalitativna istraživanja uglavnom su usmjerena samo na roditelje djece s teškoćama, dok su usporedbe rijetke, a koliko nam je poznato, do sada nije napravljeno istraživanje da li se definicija sreće kod jednih, odnosno drugih razlikuje i u kojoj mjeri. Stoga je cilj ovog istraživanja istražiti (a) postoje li razlike u definicije sreće kod roditelja koji odgajaju dijete s teškoćama, u odnosu na roditelje tipičnog djeteta te (b) u kojim područjima. Podaci su prikupljeni u okviru projekta CRO-WELL, a izdvojenom poduzorku od 41 roditelja djece s teškoćama, pridodani su vrlo slični roditelji djece urednog razvoja. S obzirom da pitanje „Što je za Vas sreća“ nije bilo obavezno, u obradu je ušlo 30 definicija roditelja djece s teškoćama i 40 definicija roditelja djece urednog razvoja. Rezultati kvalitativne analize prikupljenih definicija pokazali su da razlike postoje, pri čemu je najistaknutija razlika u tome tko je glavni lik ispitanikove sreće: čak 8 (26%) roditelja djece s teškoćama svoju sreću definira kao nečiju tuđu sreću (dijete, obitelj), dok to čini tek jedan (2.5%) roditelj djeteta urednog razvoja. Zdravlje se u manjoj mjeri spominje u definicijama roditelja tipične djece (15%) i to isključivo kao opći pojam, dok se u drugoj skupini pojavljuje u čak 23% slučajeva, pri čemu je u natpolovičnoj većini specificirano kao zdravlje člana ili čitave obitelji. Financije kao izvor sreće isključivo se pojavljuju kod roditelja djece s teškoćama (10%), dok se vlastiti boljitak spominje samo kod roditelja tipične djece (7.5%). Dvije skupine roditelja podjednako često navode dijete kao izvor svoje sreće te su podjednako skloni filozofskim definicijama sreće. Nalazi navode na zaključak da, iako se služe istim univerzalnim kategorijama pri definiranju sreće, dvije skupine roditelja to čine na drugačiji način i različitom frekvencijom.

sreća, kvalitativna metodologija, CRO-WELL, roditelji djece s teškoćama

nije evidentirano