hrvatski

Sintaksa aktivnih participa u hrvatskoglagoljskom psaltiru

U radu se na korpusu hrvatskoglagoljskih psaltira (Lobkovicova, Pariškoga i Fraščićeva) raščlanjuju aktivne participske konstrukcije u uporabama: pridjevskim (pravi pridjevski i poimeničeni participi) i glagolskim (priložni, perifrastični, samostalnoga predikata, dopunski), na temelju usporedbe s grčkim originalom kao i čitanjima kanonskoga Sinajskoga psaltira. Zanimljiva pojava variranja određenih i neodređenih oblika, osobito u prijenosu grčkih beščlanskih participa ukazuje na težu gramatičku identifikaciju koju mogu uvjetovati: zajednička obilježja samih participskih vrsta, bezvremenost kao obilježje književnoga žanra, razlike između dvaju jezika i neizravan utjecaj hebrejske sintakse. U razmatranju se uzima u obzir razumijevanje prevoditeljske tehnike, povremena odstupanja u određenosti sklonidbenih oblika u odnosu na grčki predložak, varijacije među crkvenoslavenskim rukopisima kao i utjecaj latinske Vulgate.

particip, sintaksa, hrvatskoglagoljski psaltir, hrvatski crkvenoslavenski jezik, grčki jezik

nije evidentirano