hrvatski

Ekološko pitanje kao odgojno-obrazovna potreba

Globalizacijski procesi, progresivno umnažanje znanstvenih otkrića, nove tehnologije i načini komunikacije, pojava novih oblika pismenosti u kojima nezaobilazno mjesto zauzima i ekološka pismenost, razlozi su koji ekološku osviještenost čine obrazovnim imperativom. Proučavanje pedagoškog pristupa ekologiji prijeko je potrebno u cjelokupnom sagledavanju ove tematike. Nažalost, ovo je područje u Hrvatskoj općenito prilično zanemareno, a njegovo didaktičko oblikovanje i strukturiranje prepušteno „snalaženju “nastavnika. Ekološki odgoj i obrazovanje u nastavi su zastupljeni kroz integrirane i zasebne predmete te međupodručnim temama. Proučavanje ekoloških tema nezaobilazan je čimbenik održivog razvoja, a primjena stečenih spoznaja utječe na mnoga područja svakodnevnog života. No, ekologija je i kulturalno–antropološki orijentirana, tj. područje djelovanja joj je i afirmacija ljudskih vrijednosti. Sukladno tome, temeljne kompetencije koje učenici moraju steći odnose se na spoznaje o povezanosti globalnih promjena na Zemlji, njihova utjecaja na čovjeka i okoliš, mogućnost prilagođavanja razvoju znanosti i tehnologije, odgovornom odnosu prema prirodi, doprinosu održivom razvoju, ali i svijesti o vlastitoj participaciji u suvremenom svijetu. No, ekološki odgoj i obrazovanje u širem smislu podrazumijevaju djelovanje na stvaranju „nove humanosti “koja poučava kvalitetnim socijalnim odnosima i vrijednostima. Stoga je u Hrvatskoj neophodno konstruirati kurikulum ekološkog odgoja i obrazovanja koji će pridonijeti promicanju pozitivnog odnosa prema ekologiji u hrvatskom školstvu, ali i unaprjeđivanju cjelokup ne kulture škole.

ekologija ; ekološki odgoj i obrazovanje ; kurikulum

nije evidentirano