hrvatski

Procesi suočavanja i prilagodbe u uvjetima slabe mogućnosti kontrole događaja

Na uzorku muškaraca (N=421) u dobi između 18 i 27 godina analizirani su odnosi između osobina ličnosti odmjerenih NEO-FFI upitnikom, situacijski specifičnih mjera načina suočavanja i pokazatelja prilagodbe na uvjete služenja redovitog vojnog roka. Odabrane mjere adaptacijskih ishoda - promjene u općoj prilagodbi i samoprocjene uspješnosti suočavanja na kraju temeljne vojne obuke - relativno su slabo objašnjene na temelju osobina ličnosti i načina suočavanja odmjerenih na početku služenja vojnog roka. Ipak, provedene analize slaganja linearnih strukturalnih modela kojima su obuhvaćene mjere suočavanja procijenjenog u prvoj, odnosno, drugoj točki ispitivanja, potkrepljuju pretpostavke Lazarusove transakcijske teorije o posredujućoj ulozi načina suočavanja u odnosu između antecedenata i pokazatelja prilagodbe. Prema dobivenim rezultatima, korištenje emocijama usmjerenih strategija suočavanja sustavno doprinosi lošijim procjenama prilagodbe određene na temelju oba kriterija. Uloga suočavanja opisanog faktorom rješavanja problema i traženja podrške u objašnjenju korištenih pokazatelja prilagodbe ročnika, vrlo je mala ili zanemariva. Suočavanje usmjereno na prihvaćanje situacije nije povezano s mjerama odloženih adaptacijskih ishoda. Upotreba ovih načina suočavanja na kraju temeljne obuke povezana je, međutim, s pozitivnim promjenama kako u samoprocjeni opće prilagodbe tako i u procjeni uspješnosti suočavanja.

suočavanje; prilagodba; mogućnost kontrole

nije evidentirano