hrvatski

Utjecaj oblika čestica na psihometrijske karakteristike kompozitnih testova

Značajan broj mjerenja u psihologiji, te iz njih izvedene multivarijatne analize, zasnivaju se na kompozitnim mjernim instrumentima upitničkog tipa. Cilj ovog istraživanja bio je provjeriti kako neke karakteristike čestica utječu na psihometrijska svojstva samih čestica, kompozitnih rezultata, te dimenzionalnost latentnog prostora koji definiraju. Karakteristike čestica definirane su kroz sljedeće nezavisne varijable: a) složenost rečenice, tj. zahtjevnost u smislu kognitivne elaboracije ; b) postojanje negacije u rečenici ; c) raspon ljestvice na kojoj se vrši procjena (2, 3, ili 4 alternative) ; d) smjer tvrdnje (veći rezultat ukazuje na veću razvijenost mjerene osobine). Djelomično zavisni nacrt, faktorijalnog tipa, uključivao je retest alternativnim oblikom upitnika s tvrdnjama koje u jednom slučaju sadrže negaciju, a u drugom su bez negacije. U testu i retestu tri nezavisne skupine ispitanika odgovarale su na iste tvrdnje na ljestvicama različitog raspona. Rezultati pokazuju da je prosječna korelacija tvrdnji u obliku s negacijom i bez negacije oko 0, 6, pri čemu je kod jednostavnih tvrdnji značajno viša (ovisno o broju alternativa između 0, 70 i 0, 78), u odnosu na složene tvrdnje (između 0, 44 i 0, 50). Kompozit sačinjen od jednostavnih tvrdnji ima značajno veću pouzdanost od kompozita koji čine složene tvrdnje, pri čemu i veći broj alternativa rezultira većom pouzdanošću. Isto vrijedi i za mjere diskriminativne valjanosti čestica. Rezultati ukazuju da način formulacije čestica, neovisno o njihovom psihološkom sadržaju, može utjecati na strukturu latentnog prostora. Faktorizacija dihotomnih varijabli rezultira hiperfaktorizacijom, a samo u slučaju jednostavnih tvrdnji, uz procjene na ljestvici sa 4 alternative, faktorizacija matrice rezultira pretpostavljenim generalnim faktorom. Iz rezultata proizlazi da se pri konstrukciji kompozitnih instrumenata upitničkog tipa značajna pažnja treba posvetiti lingvističkoj strukturi rečenice, ljestvici procjene, te uporabi negacije. Odabirom optimalnog oblika tvrdnje mogu se ostvariti znatna poboljšanja psihometrijskih svojstava kompozita.

karakteristike čestica; kompozitni testovi

nije evidentirano