crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 50740

Zbornik radova

Autori: Trinajstić, Ivo; Pavletić, Zinka; Kamenjarin, Juraj
Naslov: O problemu autoktonosti alepskog bora (Pinus halepensis Miller) u Hrvatskom primorju
( About the problem of autochtony Aleppo pine (Pinus halepensis Miller) in the Croatian littoral )
Izvornik: Zbornik sažetaka priopćenjasedmog Hrvatskog biološkog kongresa / Lubešić, Nikola (ur.). - Zagreb : Hrvatsko biološko društvo , 2000. 257-258.
Skup: Hrvatski biološki kongres
Mjesto i datum: Hvar, Hrvatska, 24-29.09.2000
Ključne riječi: alepski bor; autoktonost; Hrvatsko primorje
( allepo pine; autochtony; Croatian littoral )
Sažetak:
Tijekom palinoloških istraživanja na otoku Mljetu, Beug (1961, 1962) ustanovljava da se polen alepskog bora u polenskom dijagramu pojavljuje istovremeno s polenom oraha i žitarica, pred nekih 3000 godina, upravo tijekom grčke kolonizacije našeg dijela Jadrana, pa bi prema tome gledištu (usp. Beug 1967, 1975) alepski bor bio kod nas antropokoran i na temelju toga bio je uvršten u skupinu helenopaleofita (usp. Trinajstić, 1975). Analizom areala niza taksona, kao i florističkog sastava različitih oblika vazdazelene vegetacije, Trinajstić (1972, 1973, 1975, 1977) pretpostavlja da je vazdazelena šumska vegetacija ili bar njeni najvažniji elementi, na našim obalama Jadrana mogla preživjeti posljednju, würmsku, glacijaciju u refugijima i da se je mogla iz tih refugija poboljšanjem klimatskih prilika u holocenu ponovo proširiti. Trinajstić (1995) smatra da su postojala bar dva refugija i to viški i lastovski, te jedan slabiji, dubrovački refugij.Alepski bi bor na na Lastovu, Sušcu, Visu, Svecu i Korčuli mogao biti autokton, iako sve njegove sastojine na tim otocima ne moraju biti prirodne. Usporedbom sastojina alepskog bora u Hrvatskom primorju (Horvatić, 1958, 1963; Trinajstić, 1968, 1977, 1988, 1993; Pavletić, 1974; Rauš & al., 1992; Trinajstić & Kamenjarin, 1998) sa sastojinama alepskog bora u ostalom dijelu Sredozemlja (usp. Krause & al., 1963; Agostini, 1964; Loisel, 1971, 1976; De Marco & Caneva, 1984; De Marco, Veri & Caneva, 1984; Nahal, 1985; Quezel, 1985; Kaabeche, 1995) alepski bor se u Hrvatskom primorju ponaša kao autohton te se može pretpostaviti da je on preživio glacijaciju (Trinajstić, 1975). Autoktonost alepskog bora iz Hrvatskog primorja potvrdila su i palinotaksonomska istraživanja polena alepskog bora iz Hrvatskog primorja (Kamenjarin, 2000).Naime, multivarijatna analiza morfoloških značajki polena pokazala je da se hrvatske populacije alepskog bora u potpunosti razlikuju od grčkih, ali i od talijanskih populacija.
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Sažetak
Vrsta recenzije: Međunarodna recenzija
Projekt / tema: 119119
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Biologija



  Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4