crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 460509

Poglavlje/Rad u knjizi

Autori: Barišić, Pavo
Naslov: Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine?
( Pluriperspectivism - Fundamental Condition or Darkening the Truth? )
Knjiga: Integrativna bioetika i interkulturalnost
Urednik/ci: Valjan, Velimir
Izdavač: Bioetičko društvo u BiH
Grad: Sarajevo
Godina: 2009
Raspon stranica:: 25-38
Ukupni broj stranica u knjizi:: 318
ISBN: 978-9958-9124-1-2
Ključne riječi: Pluriperspektivizam, istina, integrativna bioetika
( Pluriperspectivism, Truth, Integrative Bioethics )
Sažetak:
Promatranje života iz različnih perspektiva, pluriperspektivizam, u svojemu ishodišnom zahtjevu za izgradnjom ‚integrativnoga pluralizma perspektiva’ razlikuje se, s jedne strane, od znanstvenoga monoperspektivizma novovjekovne paradigme znanosti te, s druge strane, od običnoga pluralizma mišljenja, odnosno od perspektivističnoga relativizma, poliperspektivizma ili proizvoljnosti. Pluriperspektivizam se nastavlja na plodnu tradiciju perspektivizma koja se snažno razvija od renesanse i uspona novovjekovna znanosti i umjetnosti – u filozofiji poglavito od Kuzanskoga, Descartesa, Pascala, Kanta, Hegela i Nietzschea. U predgovoru svoje znamenite rasprave S onu stranu dobra i zla iz 1886. Nietzsche je „ono perspektivistično“ označio kao „temeljni uvjet cjelokupnoga života“. Za njega postoji „samo perspektivistično gledanje, samo perspektivistično ‚spoznavanje’“. Autor polazi od temeljnoga pitanja dospijeva li pluriperspektivizam kao metodološko ishodište integrativne bioetike zahtjevom za općevažećim istinama u proturječje s izvornom nakanom perspektivizma da ne postoje opće, nepromjenljive, vječne istine o sebi nego samo mnoštvo gledišta, tumačenja i smislova – perspektiva. Pri tome se pojam pluriperspektivizma osvjetljuje, s jedne strane, u odnosu na tradiciju perspektivizma. S druge strane, ukazivanjem na određene manjkavosti relativističkoga perspektivizma pokušava se bioetički pluriperspektivistični pristup osloboditi od tih prigovora. Zaključna je teza da pluriperspektivizam zacijelo predstavlja uvjet istine, a ne njezino zatamnjenje i opsjenu. Ali to vrijedi samo tada kada prekoračuje relativizam perspektiva i kada se uspijeva orijentirati prema logičkim temeljima uma na kojima čovjek može oblikovati smisao. Postavljanjem zahtjeva za općevažećim spoznajama pluriperspektivizam se nalazi u proturječju s relativizmom. Pri tome on ne dospijeva nužno u proturječje s temeljnom pretpostavkom da se mnoštvo i beskonačno mogu zrcaliti u jednoj istini. Nije stoga održiva Nietzscheova tvrdnja da je istina zabluda. Ali se utoliko više valja složiti s drugim dijelom njegova izrijeka, naime da bez istine određena vrsta živih bića jamačno ne bi mogla opstati.
Projekt / tema: 191-0000000-3504
Izvorni jezik: hrv
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Filozofija
Upisao u CROSBI: pbarisic@ifzg.hr (pbarisic@ifzg.hr), 4. Tra. 2010. u 22:54 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4