Hrvatska znanstvena bibliografija (CROSBI)



Pregled bibliografske jedinice broj: 573653

Zbornik radova

Autori: Orlić, Petar; Zelić, Miomir; Uravić, Miljenko; Matić-Glažar, Đurđica; Velčić, Gianpaolo; Vukas, Duje; Gudović, Andrej; Dimec, Damir; Ćuruvija, Darko; Miculinić-Ivančić, Eja; Crnić-Martinović, Marija; Fućak, Marina; Mozetič, Vladimir; Rački, Sanjin; Madžar, Željko; Orlić, Lidija; Živčić, Stela; Razmilić, Dasen; Budiselić, Berislav; Smokvina, Anton; Gržetić, Mirjana; Oguić, Romano; Valenčić, Maksim; Maričić, Anton; Petrošić, Nenad; Maleta, Ivica; Peterković, Vjerislav; Vujaklija-Stipanović, Ksenija; Čohar, Franjo; Drešćik, Ivan; Škarpa, Anton
Naslov: 25 godina transplantacije bubrega u KBC-u Rijeka
( 25 Years of Kidney Transplantation in UHC Rijeka )
Izvornik: Drugi Hrvatski simpozij o supstitucijskom liječenju renalne insuficijencije i transplantacijskoj medicini
Skup: Drugi Hrvatski simpozij o supstitucijskom liječenju renalne insuficijencije i transplantacijskoj medicini
Mjesto i datum: Rijeka, Hrvatska, 21.-23.11.1996.
Ključne riječi: kronično bubrežno zatajenje; transplantacija bubrega
( chronic renal failure; kidney transplantation )
Sažetak:
Prva transplantacija bubrega u Rijeci i Hrvatskoj učinjena je 30. siječnja 1971. pod vodstvom prof. dr. Vinka Frančiškovića nakon nekoliko godina svestranih priprema. Tijekom 25 godina, od 30.01.1971. do 30.01.1996. izvršeno je u KBC-u Rijeka 615 transplantacija bubrega, 318 (52%) sa živog i 297 (48%) s umrle osobe. U velikoj se većini zahvata radilo o prvoj transplantaciji, 20 puta o drugoj i jednom o trećoj transplantaciji. Dob bolesnika u vrijeme transplantacije neprestano se povećavala uspoređujemo li petogodišnja razdoblja tijekom proteklog perioda. Učestalost kroničnog glomerulonefritisa smanjila se među bolesnicima podvrgnutim transplantaciji bubrega sa 76% na 60%. Prvi je bolesnik s dijabetičkom nefropatijom podvrgnut transplantaciji bubrega 1976. godine. Ukupno je 12 dijabetičara primilo bubreg, a troje je bolesnika podvrgnuto simultanoj transplantaciji bubrega i pankreasa. Najmlađi je bolesnik u vijreme transplantacije imao 7, a najstariji 70 godina. Ciklosporin uvodimo u imunosupresiju 1984. godine. Uz konvencionalnu imunosupresiju imali smo kumulativno preživljavanje bolesnika s bubregom živa davatelja 95% nakon jedne i 83% nakon pet godina. Preživljavanje transplantata iznosilo je 73% i 47%. Nakon transplantacije bubrega s umrle osobe preživljavanje bolesnika je iznosilo 82% nakon jedne i 71% nakon pet godina, a transplantata 51 i 38%. Uz ciklosporin preživljavanje bolesnika s bubregom živa davatelja bilo je 94% nakon jedne i 90% nakon pet godina (N.S.), a transplantata 87% i 67% (p<0, 01). Nakon transplantacije s umrle osobe preživljavanje bolesnika je bilo 87% nakon jedne i 78% nakon pet godina. Preživljavanje transplantata se signifikantno popravilo uz ciklosporin na 76% nakon jedne i 55% nakon pet godina (p<0, 01). Nakon sticanja nezavisnosti Republike Hrvatske broj transplantacija bubrega stabilizirao se od 20-25 godišnje, većinom od umrle osobe. Tijekom 1996. smanjio se broj transplantacija zbog protivljenja obitelji davanju organa. Krajnje je vrijeme da se uspostavi mreža transplantacijskih koordinatora u čitavoj zemlji, provodi kontinuirana promidžba transplantacije i provede stimulacija aktivnosti na transplantaciji.
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Sažetak
Vrsta recenzije: Nema recenziju
Izvorni jezik: HRV
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Kliničke medicinske znanosti
Upisao u CROSBI: stelazc@medri.hr (stelazc@medri.hr), 11. Ožu. 2012. u 05:05 sati