O odgajatelju promišljamo kao istraživaču realnih procesa učenja i stvaranja znanja u institucijskom kontekstu, kojim se utječe na unaprjeđivanje izravnog praktičnog iskustva i daje temelje budućem profesionalnom razvoju. Posebno nas je zanimalo na uzorku od pedeset studenata, polaznika obveznog kolegija Sukonstrukcija kurikuluma u ranom odgoju i obrazovanju na drugoj godini sveučilišnog diplomskog studija Rani i predškolski odgoj i obrazovanje, propitati koliko im sadržaj kolegija i način organizacije nastave omogućuje razvoj kao istraživačima osobne prakse. Uporabom kvalitativne metodologije, konsenzusom između tri provedene procjene i interpretacijom rezultata možemo konstatirati da smo odabranim načinom rada studentima pripomogli u podizanju razine razumijevanja, analiziranja, sintetiziranja i vrjednovanja primjene postojećih spoznaja o (su)konstrukciji kurikuluma, da smo utjecali na razvijanje sposobnosti primjene znanja u praksi stvaranjem novih ideja i kontinuiranom brigom o kvalitetnoj odgojno-obrazovnoj praksi s djecom rane dobi te da smo u konačnici potakli razvoj sposobnosti samorefleksije i refleksije u promišljanju novih strategija u (su)konstruiranju kurikuluma kao odgovor na suvremene spoznaje o djetetu i djetinjstvu. |