crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 749230

Zbornik radova

Autori: Nikčević Sanja
Naslov: Poetika Kazališne družine Histrion ili čuvari afirmativnog kazališta
( Poetics of Theatre Group Histiron Or Keepers of an Affirmative Theatre )
Izvornik: Krležini dani u Osijeku 2013 / Branko Hećimović (ur.). - Zagreb-Osijek : HAZU, Filozofski fakutlet Osijek , 2014. 284-298 (ISBN: 978-953-347-012-2).
Skup: Krležini dani u Osijeku 2013. Supostojanja i suprostavljanja u hrvatskoj drami i kazalištu
Mjesto i datum: Osijek, Hrvatska, 9-12. 12. 2013.
Ključne riječi: Histrion; afirmativno kazalište; političko kazalište
( Histrion; affiramtive theatre; political theatre )
Sažetak:
Teatar koji njeguje Kazališna družina Histiron (osnivač i voditelj Zlatko Vitez) se često zove pučkim. Oni su krenuli s političkim farsama (Škrabe/Mujićić/Senker, Šešelj) ali su kroz tri faze vlastitog postojanja prerasli od mladenačkog bunta (70-te, ljetno kazalište koje brodom dolazi u mala mjesta na otocima) i kazališnog pokreta (80-te, ljetna pozornica u Zagrebu na Opatovini) u jednu definiranu estetiku (90-te, vlastiti prostor u Histironskom domu u Ilici, Zagreb). Histrionska poetika je supostojala s postojećom, dominantnom estetikom, ona je bila istovremeno i borba za drugačije/drugo kazalište i subverzivna postojećoj estetici (ali i politici). I to u nekoliko aspekata. Druga polovina 20 stoljeća doživjela je promjenu paradigme u kazalištu jer se s dramskog teatra teatar zaokrenuo u glavnoj struji kazališta prema postdramskom, uglavnom redateljskom kazalištu. To je značilo kazalište koje se ne temelji na dramskom tekstu a prognane su bili priča, prepoznatljivi likovi, katarza ili bilo kakva druga pozitivna emocija. Posljedica je bila odlazak publike. No, Histrioni su sve te izbačene elemente kazališta očuvali: njegovali su domaću dramsku riječ (kako suvremenu, tako i iz prošlosti), kajkavski dijalekt i glumca kao važnog nositelja predstave. Osim što su odabrani tekstovi publici nudili zanimljive priče, prepoznatljive likove i emociju (pa se zato često to kazalište zvalo pučko!) njihova poetika je imala i jednu drugačiju sliku stvarnosti od one službene. Uz afirmaciju stvarnosti (komedije, povijesne drame, pučki igrokazi, romanse) igrali su i izrazito kritičke tekstove prema sistemu u kojem su živjeli ali iz prohrvatske vizure od političkih farsi sedamdesetih (Škrabe-Mujićić-Senker, Šešelj) do prikaza Domovinskog rata i post-ratne hrvatske stvarnosti (Bukvić, Bužimski, Međimorec). U svemu tome afirmiraju temeljne vrijednosti društva (vlastitog svjetonazora) pa je njihovu poetiku umjesto pučke bolje zvati afirmativno kazalište.
Vrsta sudjelovanja: Predavanje
Vrsta prezentacije u zborniku: Cjeloviti rad (više od 1500 riječi)
Vrsta recenzije: Domaća recenzija
Izvorni jezik: hrv
Kategorija: Znanstveni
Znanstvena područja:
Znanost o umjetnosti
Upisao u CROSBI: Sanja Nikčević (sanja.nikcevic@uaos.hr), 25. Sij. 2015. u 18:10 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4