crta
Hrvatska znanstvena Sekcija img
bibliografija
3 gif
 Naslovna
 O projektu
 FAQ
 Kontakt
4 gif
Pregledavanje radova
Jednostavno pretraživanje
Napredno pretraživanje
Skupni podaci
Upis novih radova
Upute
Ispravci prijavljenih radova
Ostale bibliografije
Slični projekti
 Bibliografske baze podataka

Pregled bibliografske jedinice broj: 955511

Disertacija

Autor: Peradinović, Josip
Naslov: Tripiridilporfirini u fotodinamičkoj inaktivaciji legionela
( Tripyridylporphyrins in photodynamic inactivation of legionellae )
Vrsta: završni rad - preddiplomski studij
Fakultet: Odjel za biotehnologiju
Sveučilište: Sveučilište u Rijeci
Mjesto: Rijeka
Datum: 19.09.
Godina: 2018
Stranica: 37
Mentor: Malatesti, Nela
Neposredni voditelj: Gobin, Ivana
Ključne riječi: Legionella pneumophila ; Rezistencija na protumikrobne lijekove ; Fotodinamička inaktivacija ; Amfifilni porfirin ; Dezinfekcija vode
( Legionella pneumophila ; Antimicrobial drug resistance ; Photodynamic inactivation ; Amphiphilic porphyrin ; Water disinfection )
Sažetak:
Gram-negativna bakterija Legionella pneumophila je sveprisutna u vodenim i vlažnim područjima. Zbog njene rezistentnosti na određene skupine protumikrobnih lijekova, nužni su novi pristupi u eradiciranju ove bakterije. U ovom radu istražila se mogućnost primjene fotodinamičke inaktivacije u dezinfekciji vode koja bi mogla imati primjenu u budućnosti kako bi se onemogućilo širenje zaraze uzrokovane navedenom bakterijom. Fotodinamička inaktivacija je novi pristup u eradikaciji bakterija te zahtijeva prisustvo fotosenzibilizatora, molekularnog kisika te svjetlosti. Izlaganje molekule fotosenzibilizatora svjetlosti uzrokuje nastanak reaktivnih kisikovih vrsta ili singletnog kisika koji uzrokuje smrt bakterijske stanice. Kao fotosenzibilizator u ovom radu se koristio amfifilni porfirin, 5-(4- oktadec-9-enamidofenil)-10, 15, 20-tris(3- piridil)porfirin. Određena je minimalna efektivna koncentracija dilucijskom metodom koja se koristila u testu fotoinaktivacije. Svi eksperimenti provedeni su u sterilnoj vodi iz slavine te se koristila ljubičasta svjetlost intenziteta 40 mW/cm2. U istraživanju se pokazalo kako je ispitivani spoj djelotvorniji nakon svjetlosne aktivacije te da ima učinak protiv stvaranja biofilma. Također se provelo ispitivanje djelovanja otopine spoja 2, 5 mjeseca nakon pripreme. U istraživanju su određene vrijednosti koncentracija MEKs = 0, 391 μM, MEK2, 5 = 0, 195 μM. Nakon izvođenja testa toksičnosti u mraku određene su vrijednosti MEKs = 6, 25 μM te MEK2, 5 = 25 μM. Koncentracije koje inhibiraju adheziju iznosile su MEK = 0, 391 μM nakon izlaganja svjetlosti te MEK = 0, 781 μM bez izlaganja svjetlosti.
Izvorni jezik: hrv
Znanstvena područja:
Kemija,Interdisciplinarne prirodne znanosti,Temeljne medicinske znanosti
Upisao u CROSBI: Nela Malatesti (nela.malatesti@uniri.hr), 20. Ruj. 2018. u 14:44 sati



Verzija za printanje   za tiskati


upomoc
foot_4